Jedan od najuticajnih portala u regionu, Index.hr, je prije sedam dana objavio autorski tekst Borisava Ristića kojim ovaj poziva na “uništenje moći sindikata”. “Tko je naručio (i platio) ovaj, čak ne mogu reći ni autorski tekst već doista pamflet!?, zapitao je u intervju za Radnički media servis za Zapadni Balkan novinske agencije Atrakcija čelnik hrvatskih sindikata (SSSH) Mladen Novosel.
U intervju za Radnički media servis za Zapadni Balkan novinske agencije Atrakcija predsjednik predsjednik sindikata Hrvatske Mladen Novosel poredi prava radnika u evropskim zemljama i refleksije uređenih radničkih prava na oporavak od krize, uticaju svjetskih multinacionalnih kompanija, o „uhljebima“ koje su zapošljavale političke stranke …
Atrakcija: Koje su vam prve reakcije kad pročitate tekst Borsiava Ristića u kojem otvoreno poziva na uništenje sindikata kao posljednje radničko uporište? Ko po Vama, stoji iza ovakvog pamfleta i teza?
Mladen Novosel: Prva reakcija bila mi je zapitati se tko ga (autora) plaća? Tko je naručio (i platio) ovaj, čak ne mogu reći ni autorski tekst već doista pamflet!? Međutim, kada se vratite na pojedine dijelove teksta, zapitate se kako se netko tko tako malo zna ne samo o sindikatima već općenito o društvenim i ekonomskim odnosima, industrijskoj demokraciji i drugim vezanim temama na nacionalnoj, regionalnoj i globalnoj razini – kako se netko takav uopće odlučio napisati ovako nešto? I zašto? Rekao bih da je pošao od izjave pojedinih, bivših i sadašnjih, političara kako su sindikati kočničari reformi (jer je trebalo pronaći krivca za vlastitu nesposobnost) i dalje nabacao sve što mu je palo na pamet. Tekst vrvi netočnostima, u cjelini gledajući potpuno je nekonzistentan, čak se pojedini dijelovi pobijaju, tako da bi se mogla secirati rečenica po rečenica čime se, naravno, nismo željeli baviti pa tekst nismo ni komentirali.
Ipak, evo nekoliko napomena: ne samo da sindikati nisu kočničari reformi već suprotno, upravo su zemlje s najrazvijenijim socijalnim dijalogom poput Belgije, Austrije, Njemačke i, naravno, skandinavske zemalje, najbolje amortizirale udare krize (istovremeno usklađujući ekonomski i socijalni razvoj).
Autor nigdje, primjerice, ne spominje da je globalnu krizu izazvao povampireni bankarski sektor, a ne radnici i/ili sindikati. Dapače, nekoliko godina prije izbijanja krize Europska konfederacija sindikata (čiji je SSSH član) upozoravala je na pojavu tzv. kasino kapitalizma i moguće katastrofalne posljedice, ali vlade su ostale gluhe jer im je to tako odgovaralo (tek sad uvode reda u bankarski sustav!). A onda je taj balon od sapunice prsnuo u lice upravo radnicima i građanima koji sada snose posljedice nečega za što nisu odgovorni. Dugovi banaka sanirani su iz proračuna (europskog i nacionalnih)! Usporedite 1,3 bilijuna eura potrošenih na pomoć bankama i 6 milijardi eura koje EU planira potrošiti na zapošljavanje mladih za period 2014.-2020. – a sve je sažeto u izjavi predstavnika organizacija mladih na sjednici jednog EU tijela 2013. godine: „Da su mladi banke, već bi bili spašeni!“ Pa da li novca nema u proračunima za javni sektor i socijalna prava radnika jer su sindikati kočničari reformi ili zato što su političari novcima poreznih obveznika pokrili dugove banaka? A te iste sanirane banke ponovo svojim direktorima dijele nemoralno visoke bonuse!
Kada je riječ o doprinosu demokraciji, upravo su najdemokratičnije zemlje s najrazvijenijim socijalnim dijalogom, s najviše transparentnosti u procesu odlučivanja, s najrazvijenijom industrijskom i participativnom demokracijom! Demokracija se bazira na čovjeku-pojedincu, na aktivnom građanstvu, a sindikati upravo tome pridonose. Čovjek mora biti informiran, mora biti aktivan, mora se zauzeti za sebe i svoje najbliže. Prije nekoliko godina Škotska je provela istraživanje koje je pokazalo kako je oko 800.000 Škota (od malo više od 5 milijuna) funkcionalno nepismeno (i razvila određeni set mjera za poboljšanje stanja koje sad neću navoditi). Mi nemamo takvih istraživanja ali je stanje zasigurno vrlo slično. Sad zamislite kako je takvom radniku kada ga pojedinačno sučelite s poslodavcem, zna li uopće svoja prava a posebice kako se sam može izboriti za bolju raspodjelu profita kojem je svojim radom pridonio! K tome, primjerice, radnici migranti često slabo znaju jezik zemlje u kojoj rade pa su dodatno eksploatirani jer ne znaju svoja prava. A autor kaže da su su radnici punoljetni – i to je, valjda, dovoljno.
Atrakcija: Vidite li u ovome da postoji plan za uništenje sindikata u Hrvatskoj i regionu i da li iniciran krupnim kapitalom? 6. Možete li komentarisati kako to da je Zakon radu gotovo paralelno tema u cijeloj regiji?
Mladen Novosel: Oduvijek postoje snage, pojedinci i organizacije, koje govore i djeluju protiv sindikata jer je to posljednja crta obrane radnika i njihovih prava. Pitanje je, međutim, jesu li se one, i koliko, međusobno povezale. Sindikati su dobrovoljne organizacije radnika koje se samofinanciraju i to ih čini neovisnima u svome djelovanju, što je trn u oku nesposobnim vladama i lošim poslodavcima. One se prvenstveno financiraju iz članarine (što više članova – veća organizacijska snaga, bolja akcijska sposobnost, bolje financijske mogućnosti, veća neovisnost u djelovanju…) ali ne djeluju samo u interesu svojih članova već svih radnika. Temeljna načela demokratskog sindikalizma su solidarnost i zajedništvo.
Posljednjih godina svjedočimo upornim pokušajima poslodavačkih organizacija te, posebice, javnih vlasti da posvađaju sindikate u javnom i privatnom sektoru („zavadi pa vladaj“) kao da će radniku u privatnom sektoru biti lakše i bolje ako radnik u javnom sektoru dobije otkaz ili nižu plaću. Međutim, mi trebamo kvalitetne proizvodne radnike, a i oni trebaju kvalitetno i dostupno zdravstvo, obrazovanje, socijalnu skrb…jer kvaliteta i dostupnost ovih javnih usluga jamči veću produktivnost, kontinuiranu zapošljivost radnika, prilagodbu radnika i poduzeća promjenama na tržištu…
Kada je riječ o krupnom kapitalu, napomenimo da je među 100 najjačih ekonomija svijeta više multinacionalnih kompanija nego nacionalnih ekonomija (država)! To dovoljno govori o odnosu snaga. Možemo se samo zapitati što i kako multinacionalke, s tolikom ekonomskom i financijskom snagom, s tolikom moći, a bez adekvatne kontrole, doista rade!? Nisam pobornik teorije urote, ali ću reći kako se vjeruje da ruše pojedine vlade, ako im nisu po volji, zašto onda ne i sindikate, oni im zasigurno nisu po volji!?
Kada je riječ o izmjenama Zakona o radu u zemljama regije, one su jednim dijelom prisutne zbog usklađivanja s pravnom stečevinom EU – no usklađivanje samo znači da se u radno zakonodavstvo moraju unijeti instituti kojih sada nema u nacionalnim zakonima (primjerice rad preko agencija za privremeno zapošljavanje i sl.) a na kojoj će to razini biti – to je stvar socijalnih partnera i javnih vlasti (direktive samo definiraju minimum ispod kojeg se ne može, ali ne određuju višu razinu jer je to stvar socijalnog dijaloga). No, kako sam to već i prošle godine naglasio, trenutno je glavni savjetnik svih vlada u regiji Američka gospodarska komora, a razinu koju ona zagovara možete vidjeti iz pisanih preporuka „Stajalište o potrebnim promjenama Zakona o radu“! Pa zaključite sami.
Da zaključim ovo pitanje – kada kažu kako bi poslodavci super poslovali, a vlade super upravljale državom – samo da sindikata nema, to je otprilike kao kada su nedavno neki hrvatski stručnjaci ustvrdili da bi se u Hrvatskoj više zapošljavalo kada bi plaće bile niže, a naš je odgovor bio: A zamislite koliko bi se tek zapošljavalo da poslodavci uopće ne moraju plaćati radnike!
I jedno i drugo posve je besmisleno!
Atrakcija: Kako reagujete na teze da su sindikati odgovorni za nešto što su radile stranke (stranačko zapošljavanje u javnoj upravi, javnim preduzećima)
Mladen Novosel: Mi smo upozoravali na stranačke uhljebe (posebice na stampedo u zapošljavanju pred izbore kada je bilo izvjesno da će pozicija izgubiti vlast!), tražili smo depolitizaciju upravljanja javnim poduzećima (jer oni trebaju posluju na tržištu, a ne provoditi stranačku politiku!), tražili smo efikasnu javnu upravu i da nas uključe u izradu strateških dokumenata (jer efikasna javna uprava pridonosi konkurentnosti gospodarstva), tražili smo reformu lokalne uprave i smanjivanje broja jedinica lokalne uprave i samouprave (smanjivanje njihova broja i njihovo funkcionalno jačanje, među ostalim, preduvjet je većem povlačenju sredstava EU), tražili smo transparentno financiranje izbornih kampanja kako poslodavci koji ne plaćaju svoje radnike ne bi financirali buduće političare, koji im onda vraćaju usluge – ali kada bi vlada, bilo koja vlada, poslušala naše zahtjeve – kako bi isplatila usluge svim svojim članovima, podupirateljima, podupirateljima podupiratelja, simpatizerima i sl.!?
Atrakcija: Možete li povući paralelu sa Zakonom o radu?
Mladen Novosel: Hrvatska Vlada je u tri godine izmijenila gotovo 700 zakona (81 posto po hitnom postupku), neke zakone je mijenjala po nekoliko puta, čak i u istoj godini (možete samo zamisliti koliko je stranih investitora odustalo od ulaganja u Hrvatsku zbog ove zakonodavne nesigurnosti!).
Izmjenama Zakona o radu Vlada je pristupila nakon što je godinu dana govorila ono što i mi mislimo: da je Zakon dobar okvir ali da više treba poraditi na njegovoj implementaciji. Potom je ministar rada rekao: Poslodavci ne poštuju Zakon o radu ne zato što ne žele, već zato što ne mogu! Ubrzoje postalo jasno da je Ministarstvo rada, odnosno Vlada, pristupilo izmjenama Zakona samo s ciljem snižavanja tzv. indeksa zakonske zaštite zaposlenja, a sve radi podizanja rejtinga RH kod bonitetnih agencija i privlačenja stranih investicija. Naime, ciljano su otvoreni svi instituti koji utječu na EPL indeks, te je on snižen s 2,69 na 2,3 (niži indeks, među 10 usporedivih zemalja, ima samo Mađarska!). Ova činjenica pobija izjavu autora kako je Zakon o radu doživio kozmetičke, a ne suštinske izmjene. Dodatno, usporedite ono što stoji u preporukama Američke gospodarske komore i ovo što su naši vladajući učinili, pa će sve biti jasno.
Istovremeno, porast siromaštva u Hrvatskoj (posebice rast siromaštva među zaposlenima), povećanje društvene nejednakosti (Gini koeficijent za RH je 0,31), rast broja građana s blokiranim računima (sada više od 320.000) čiji je ukupni dug po prvi puta prešao ukupni dug poslovnih subjekata, deložacije zbog duga… Vladu ne brine u dostatnoj mjeri da bi se zapitala i shvatila kako ovakvim izmjenama Zakona o radu upravo pridonosi održavanju i produbljivanju ovih negativnih trendova. Posljedice su to nastavka potpuno iste, dokazano propale ekonomske politike prethodne Vlade. Sve će svoje nesposobnosti prebaciti na leđa građana-radnika i strane investicije će odjednom poteći u Hrvatsku, kao rijeka!
Atrakcija: U tekstu nije problematizirana pljačkaška ili loša privatizacija koja je stotine hiljade radnike ostavila bez posla?
Mladen Novosel: Hrvatska je provodila privatizaciju tijekom rata što je, uz otimački karakter samih zakona, pridonijelo netransparentnosti procesa pa i kršenju zakona (Revizija je pokazala da je oko 80 posto postupaka privatizacije provedeno nezakonito!). SSSH je odmah početkom rata zatražio moratorij na privatizaciju odnosno odgodu za vrijeme nakon njegova završetka, upravo s ciljem da zakoni budu kvalitetni, a postupak nadziran. Naravno, tadašnja HDZ-ova vlada ovaj zahtjev nije prihvatila jer tada ne bi mogla provesti nezapamćeno bogaćenje pojedinaca po političkoj podobnosti.
Hrvatska je tokom privatizacije izgubila oko 600.000 radnih mjesta a posljedice pljačkaške privatizacije se osjećaju i sada jer je niz nesposobnih poslodavaca došlo do vlasništva nad tvrtkama kojima ne znaju upravljati, broj umirovljenika je u odnosu na 1990. više nego udvostručen (odnos broja radnika i umirovljenika bio je 3 : 1, a sada je 1,21 : 1), industrija je u kolapsu, s 32 posto udjela u BDP-u pala je na oko 13,5 posto (a samo industrija može značajnije zapošljavati)…
Sve je to provođeno u vrijeme kada su naši brojni članovi bili na ratištu, a sindikati u ratno vrijeme nisu mogli organizirati akcije i izaći na cestu.
Naravno da ova tema nije našla mjesta u tekstu, ali se zato našlo mjesta za potpuno besmisleno teoretsko razglabanje o jamčenju privatnog vlasništva gdje autor očito i radnika smatra vlasništvom poslodavca-privatnog vlasnika pa je on time, valjda, i gospodar radnikova života i smrti!
Atrakcija: Mislite li da bi svi sindikati regiona trebalo alarmantno reagovati na ovakve trendove?
Mladen Novosel: Ovo svakako traži da se i mi bolje organiziramo, da redovito razmjenjujemo informacije, da se povezujemo u zajedničkim akcijama, da uspostavimo i/ili unaprijedimo vlastite statistike kako bismo se što argumentiranije suprotstavljali zahtjevima poslodavaca i vlada za daljnjim smanjivanjem prava radnika… Poznato je da za kapital već desetljećima ne postoje granice, vladajuće strukture su također međusobno sve povezanije ali, očito je, i s vlasnicima kapitala. Na to i sindikati moraju odgovoriti koordinirano, boljom prekograničnom povezanošću i zajedničkim akcijama!
Radnički media servis za Zapadni Balkan
Novinska agencija Atrakcija
Preuzeto sa Web stranice http://www.atrakcija.info/index.php/radnicki-media-servis/item/4355-intervju-%C4%8Delnik-hrvatskih-sindikata-zamislite-koliko-bi-se-zapo%C5%A1ljavalo-da-poslodavci-uop%C4%87e-ne-moraju-pla%C4%87ati-radnike
