Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine je bio najglasniji protivnik usvajanja nametnutog Zakona o radu FBiH. Mjesecima smo upozoravali da je glavni cilj ovog zakona ukidanje kolektivnih ugovora i ostavljanje radnika na milost i nemilost poslodavaca. Uporno smo ukazivali na pogubnost vremenskog ograničavanja vremena predviđenog za usklađivanje kako Općeg, tako i granskih kolektivnih ugovora. Bili smo već tada svjesni da će poslodavci, a i izvršna vlast, na taj način biti u mogućnosti blokirati čitav proces, odugovlačiti sa pregovorima i čekati da rokovi isteknu i da se time van snage stave kolektivi ugovori koji, pored Zakona o radu, predstavljaju pravni temelj sigurnosti radnika i radnica u Federaciji BiH. Situacija u kojoj se trenutno nalazimo, kada je riječ o usklađivanju Općeg kolektivog ugovora za teritoriju Federacije BiH, pokazuje da smo bili upravu. Nažalost, to nije nešto zbog čega osjećamo bilo kakav oblik ponosa ili satisfakcije, jer smo svjesni da se svakim danom skraćuje rok u kojem moramo doći do zajedničkog jezika sa ljudima kojima očigledno nije u interesu da do dogovora dođe.
Član 182. Zakona o radu jasno propisuje da se VAŽEĆI kolektivni ugovori MORAJU uskladiti sa Zakonom u roku od 120 dana od stupanja na snagu zakona, a ako se isti ne usklade, prestaje njihova primjena. Kolektivni ugovor po svojoj pravnoj prirodi jeste ugovor, koji se definiše kao proizvod saglasne volje ugovornih strana tog ugovora. Usklađivanje kolektivnog ugovora sa zakonom može se vršiti isključivo njegovim odgovarajućim izmjenama ili dopunama. Kako se radi o intervenciji u sadržaju ugovora, njegova promjena može se vršiti samo na način na koji je kolektivni ugovor i zaključen – uz saglasnost svih ugovornih strana. Važeći kolektivni ugovor je i Opći kolektivni ugovor za Federaciju BiH iz 2005. godine, koji su zaključili Savez samostalnih sindikata BiH, Udruženje poslodavaca FBiH i Vlada Federacije BiH. Izmjene i dopune ovog kolektivnog ugovora (usklađivanje) mogu se vršiti samo uz saglasnost sve tri navedene ugovorne strane. To je razlog zašto Savez samostalnih sindikata BiH insistira da se Vlada FBiH uključi u čitav proces i prestane sa strane posmatrati razvoj situacije. Udruženje poslodavaca FBiH je u više navrata jasno dalo do znanja da ne žele usklađivanje, već usvajanje novog Općeg kolektivnog ugovora. Time direktno krše odredbe Zakona o radu čije usvajanje su bez zadrške podržavali. Tako čitava situacija postaje prilično apsurdna, zašto ne reći i tragikomična. Oni, koji su do juče uvjeravali sve da će novi Zakon o radu FBiH preko noći donijeti blagostanje ne samo radnicima, već ekonomiji općenito, sada ne žele poštovati taj isti zakon, a oni koji su se svim silama borili protiv njegovog usvajanja insistiraju na njegovom poštivanju.
Postavlja se racionalno pitanje :”Zašto poslodavci ne žele ispoštovati član 182. Zakona o radu, odnosno zašto ne žele učešće Vlade FBiH u pregovorima oko usklađivanja kolektivnog ugovora?” Zato što kroz formu usklađivanja kolektivnog ugovora sa zakonom, gdje predmet pregovora mogu biti isključivo one odredbe koje eventualno nisu u skladu sa zakonom (ili ih treba dopuniti), poslodavci nemaju osnov da problematizuju ili revidiraju ostale odredbe kolektivnog ugovora, u prvom redu one kojima su regulisana materijalna prava radnika, a što je njihov isključivi cilj: minuli rad, regres, prijevoz, topli obrok, dodaci na plaće za noćni, prekovremeni rad, rad u dane praznika, novčane naknade iz člana 15. OKU, definicija osnovne plaće, utvrđivanje koeficijenata za obračun plaće itd. Sve su to prava koje poslodavci nastoje ukinuti ili umanjiti, ali to ne mogu uraditi kroz formu usklađivanja postojećeg Općeg kolektivnog ugovora, jer se radi o odredbama koje ni po čemu nisu u suprotnosti sa Zakonom o radu, jer sam Zakon tretira pravo, a ne i obim prava koja su upravo utvrđena Općim i granskim kolektivnim ugovorima. Upravo zato poslodavci insistiraju na zaključenju potpuno novog Općeg kolektivnog ugovora, da bi se ponovo pregovaralo “od nule”. Imajući u vidu Prijedlog novog Općeg kolektivnog ugovora koji je s njihove strane dostavljen Savezu, vidljivo je da istim nije regulisano niti jedno materijalno pravo radnika iz važećeg Općeg kolektivnog ugovora.
Dakle, iz svega gore navedenog se jasno vidi da insistiranje Saveza samostalnih sindikata BiH na usklađivanju važećeg Općeg kolektivnog ugovora sa zakonom nije samo “puka formalnost” kako to inputiraju oni koji ili ne razumiju suštinu ili imaju loše namjere, nego suštinsko pitanje koje je u direktnoj vezi sa očuvanjem materijalnih prava radnika.
Prestankom važenja Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije BiH radnici gube osnovna materijalna prava, prije svega:
– pravo na osnovnu platu koja predstavlja najniži iznos koji poslodavac mora isplatiti radniku za puno radno vrijeme, za posao odgovarajuće grupe složenosti, normalne uslove i rezultate rada;
– prestaje obaveza Vlade FBiH da najmanje jedom godišnje vrši usklađivanje najniže bruto satnice, u skladu sa povećanjem indeksa troškova života i ukupnim privrednim napretkom, a na osnovu zvaničnih podataka Federalnog zavoda za statistiku, kao i obaveza da, u slučaju vanrednog povećanja troškova života većih od 5%, Vlada FBiH obavezno poveća najnižu bruto satnicu svaka tri mjeseca;
– pravo na vrdnovanje poslova, odnosno određivanje koeficijenata složenosti, kao i normi gdje je to potrebno (to je utvrđeno kolektivnim ugovorima za područje djelatnosti);
– na povećanu plaću za prekovremeni rad, noćni rad, rad na dane sedmičnog odmora i rad u dane praznika;
– na minuli rad, odnosno na povećanje osnovne plate za svaku godinu radnog staža kod tog poslodavca za 0,6%, s tim da ukupno povećanje ne može biti veće od 20%;
– na pomoć porodici radnika u slučaju smrti radnika usljed nesreće na poslu i teškog profesionalnog oboljenja u visini namjanje tri prosječne plaće opstvarene u FBiH prema posljednjimobjavljenimpodacima Federalnog zavoda za statistiku;
– na pomoć u slučaju smrti radnika ili teške invalidnosti radnika koji nisu posljedica nesreće na poslu i u slučaju smrti člana uže porodice radika u visini najmanje dvije prosječne plaće ostvarene u FBiH;
– na topli obrok, jer važeći Opći kolektivni ugovor propisuje da je poslodavac obavezan radnika obezbijediti ishranu u toku radnog vremena, a ukoliko mu ne osiguran ishranu, dužan je radnika isplatiti mjesečnu naknadu u izosu od najmanje 20% prosječne neto plaće isplaćene u FBiH;
– na prijevoz ili naknadu troškova prijevoza na posao i sa posla u skladu sa pravilsnikom o radu, odnosno ugovorom o radu;
– na regres za korištenje godišnjeg odmora u visini najmanje 50% prosječne neto plaće svih radnika ostvarene kod poslodavca u mjesecu koji prethodi isplati regresa, pod uslovom da privredni subjekt nije prethodnu poslovnu godinu završio sa gubitkom;
– na otpremninu prilikom odlaska u penziju u visini tri prosječne plaće ostvarene u FBiH, prema posljednjim objavljenim podacima Federalnog zavoda za statistiku.
Savez samostalnih sindikata BiH je potpuno svjestan činjenice da veliki broj radnika i radnica i uz postojeće kolektivne ugovore žive daleko od dostojanstvenog i finansijski dostatnog života. Svako, pa i najmanje ukidanje ili smanjenje stečenih i zagarantovanih prava bi samo dovelo još veći broj radnika i radnica, te njihovih porodica u teško stanje. Podatak da svaki šesti stanovnik naše zemlje živi na granici ili ispod granice siromaštva treba biti alarm svim odgovornim da sve svoje znanje, energiju i vrijeme trebaju uložiti u ekonomsku stabilizaciju države, a ne na urušavanje prava onih koji svojim radom pune budžete i doprinose kakvoj takvoj ekonomskoj održivosti države.
Sada je na potezu Vlada Federacije BiH, odnosno oni koji su izabrani da kao izvršna vlast vode brigu o svim građanima, a samim tim i radnicima i radnicama u Federaciji BiH. Pod hitno se mora uključiti u pregovore o usklađivanju Općeg kolektivnog ugovora i time pokazati da nije u potpunosti okrenula leđa radnicima i radnicama. Mjesto sva tri socijalna partnera, dakle sindikata, poslodavaca i izvršne vlasti je sada za pregovaračkim stolom. Jedini cilj nam svima mora biti da, u Zakonom predviđenom roku, uskladimo OKU i ne dozvolimo da istekom roka nastane pravna anarhija u kojoj će nekoliko stotina hiljada radnika i radnica ostati potpuno nezaštićeno i bez osnovnih radničkih i ljudskih prava.
Služba za informisanje
